Project Description
Elektroničko ili virtualno nasilje je pojam s kojim se danas sve češće susrećemo. Napretkom tehnologije i društvenih mreža život je nekima postao lakši dok je drugima uvelike otežan. Nasilje se prebacilo na društvene mreže i djeci poremetilo mir i sigurnost koju su imali kod kuće.
Iako u školama postoje brojni preventivni programi vršnjačkog nasilja, malo ih je fokusirano i na elektroničko nasilje. Njihov najveći nedostatak je što je pomoć upravo usmjerena na nasilje „licem u lice“ te se obraća samo žrtvama i počiniteljima, a promatrači i okolina ostaju neprimijećeni kao sudionici nasilja. Stoga je vrlo bitno osposobiti nastavnike i stručne suradnike za identificiranje uloge djeteta u krugu nasilja te za adekvatno reagiranje kako bi mlada osoba mogla zacijeliti i odrasti u stimulativnom socijalnom i emocionalnom okruženju. Kada su škola i svi zaposlenici škole prepoznati kao podržavajući, učenici su skloniji potražiti pomoć i prihvatiti savjet ili razgovor.
Kako bi školu učinili sigurnim mjestom za učenike i učenice, školsko osoblje u svoj program može uključiti mjere prevencije elektroničkog nasilja. Ako škola za to nema kapaciteta, učitelji i učiteljice mogu inkoprorirati sljedeće savjete u svoj nastavnički plan i vlastite učionice učiniti sigurnim mjestom u kojem se djeca mogu osjećati slobodno razgovarati o elektroničkom nasilju:
– Pokažite da je učionica sigurno okruženje :
Osigurajte resurse u učionici kako biste pomogli učenicima da prepoznaju, reagiraju i izbjegnu internetsko zlostavljanje te ih obavijestite o dostupnim telefonskim linijama za pomoć.
– Uključite lekcije o internetskom zlostavljanju u svoj postojeći nastavni plan i program :
Odvojite vrijeme da se izravno pozabavite internetskim nasiljem, ali također pronađite veze između teme i materijala koji već predajete. Bez obzira koji predmet predajete, poveznice je uvijek moguće pronaći, a za pripremu je potrebno malo vremena.
– Rano intervenirajte :
Ako primijetite elektroničko nasilje u načinu na koji se djeca ponašaju u školi, djelujte odmah. Nemojte čekati da vas zlostavljano dijete ili promatrač zatraže pomoć jer se to možda neće dogoditi.
– Ponudite zaštitu zlostavljanoj osobi :
Nastojte zadržati privatnost osobe koja je zlostavljana i ne raspravljajte o svojoj situaciji ili problemu pred svojim kolegama iz razreda.
– Uključite roditelje :
Dogovorite sastanke s roditeljima zlostavljane osobe, kao i s osobom koja je zlostavljala, obavijestite ih što se dogodilo, što škola poduzima po tom pitanju i što mogu učiniti da podrže svoje dijete.
– Pratite situaciju :
Nemojte pretpostavljati da je zlostavljanje prestalo samo zato što je škola intervenirala. Ostanite u kontaktu sa zlostavljanom osobom kako biste saznali kako se stvari razvijaju i treba li osobi dodatna pomoć ili podrška.
Kako bi učitelji i učiteljice mogli adekvatno reagirati i pružiti podršku svima koji su uključeni u elektroničko nasilje, bitno je razlikovati i prepoznati različite uloge koje djeca mogu imati u tom procesu, a koje nadilaze samo dijete koje se zlostavljački ponaša i dijete koje zlostavljanje trpi. Kako biste reagirali sveobuhvatno, pratite sljedeće savjete:
– Primijetite :
Obratite pozornost na promjene u ponašanju koje mogu biti znak da je osoba zlostavljana (pojačano ili smanjeno korištenje telefona, skrivanje ekrana i odbijanje razgovora o tome, izbjegavanje društvenih situacija, pad ocjena, gubitak interesa za aktivnosti) i istražite uzroci.
– Saslušajte zlostavljanu osobu :
Ne donosite brze zaključke. Postavljajte otvorena pitanja i dopustite osobi da svojim riječima kaže kako se osjeća i vodite je kako bi dobila podršku koja joj je potrebna.
– Budite uporni:
Shvatite da osobi može biti teško otvoriti se o tome da je zlostavljana i da zlostavljanje neće prestati preko noći. Posvetite se tome da to prestane i dosljedno podržavajte zlostavljanu osobu.
– Obratite pozornost na djecu koja vrše nasilje :
Važno je da osoba koja se nasilnički ponaša zna zašto njegovo/njezino ponašanje nije prihvatljivo i da mu/joj pokaže da se takvo ponašanje shvaća ozbiljno. Također, razgovarajte s njim/njom/njima kako biste razumjeli razloge zašto su se odlučili ponašati na takav način.
– Obratite se promatračima :
Čak i ako osoba nije bila zlostavljana ili nije sudjelovala u maltretiranju, to može utjecati na nju/nju. Neka se on/ona/oni osjećaju sigurno i naučite ih što mogu učiniti ako se ponovno nađu u takvoj situaciji.
Pripremila: Azra Ayyash
